INterview ★ Tomislav Miočić

•••••ASTRONAUT Tomislav Miočić••••
•••••••••••••★ INterview ★•••••••••••••••


Kad bih počeo pričati o sebi onako kako bih htio mislim da bi iskoristio sve crtice na svijetu hahaha.
Ajmo pokušati. Dakle, rodio sam se u Zadru gdje  trenutno i živim ali volim i moram naglasiti da dolazim iz Rtine. Rtina je je jedno maleno i mirno mjesto tik do paškoga mosta udaljena od Zadra 20 kilometara.
Trenutno sam u životu svu svoju energiju preusmjerio igri i otkrivanju tajni biljara pa sate i sate provodim uz biljarski stol i slušajući dobar stari jazz. Kad nisam u klubu čitam Steinbecka.

Trenutno čitam O miševima i ljudima. Isto tako kao strastvenom filmofilu dan mi ne može proći a da ne pogledam barem jedan film u društvu svoje omiljene kritičarke bez koje vjerovatno nebi bilo ni Astronauta :-).

Počeo sam pisati u srednjoj potaknut djelima Poa, Boudelairea i heavy metal glazbom. Naravno, godinama sam razvijao i tražio svoj vlastiti stil i mislim da sam na koncu i uspio što me čini  ispunjenom i sretnom osobom jer teško je postati i ostati originalan u današnje doba.
Astronaut je trenutno moja prva i jedina zbirka pjesama koja je zapravo presjek moga dugogodišnjega pisanja i zato je možda malo stilski čudna ili neizbalansirana možda nekome. Tek u drugoj zbirci, koja je spremna i trebala bi ugledati svjetlo dana iza ljeta mogu reći da sam uspio od prve do posljednje stranice ostati vjeran svome stilu pisanja.

Pišem jedino za sebe jer pisanje je moj benzin. Ako se nekome svidi nema sretnije osobe od mene u tom trenutku ali ipak pišem zbog sebe. Kada osjetim potrebu da trebam staviti nešto na papir onda to i napravim. Ne volim forsirati stvari. Kod forsiranja događaju se dvije stvari. Prvo, izgube se sati i sati dragocjenoga vremena koje se može iskoristiti puno kvalitetnije  i drugo, u većini slučajeva napisani materijal ne ispadne niti upola kvalitetan kao onda kada sam od sebe ispliva na površinu. Ponekad mjesecima ne napišem ništa a ponekad u tjedan dana pod utjecajem nekakve stvaralačke mahnitosti jednostavno ne mogu stati pisati.

Na FB stranici Astronaut može se pratiti moj kompletan rad i sve novosti vezane uz njega. Tamo je također moj kontakt broj i email pa ako je netko zainteresiran neka me slobodno kontaktira i ja ću mu rado poslati knjigu o svom trošku.
Moram biti iskren i reći da stojim čvrsto na zemlji.

Obožavam američku kniževnost. Najviše volim čitati romane koji obrađuju socijalnu tematiku tako da najviše volim i pisati o socijalnim temama jer sve nas dijeli jako tanka granica od ovoga što jesmo do onoga što sa lakoćom možemo postati.

Ideje dobivam krećući se među ljudima i jako dobro osluškujući okolinu. U biti sve što napišem u većini slučajeva se zapravo i dogodi. Ja samo to zapišem na papir hahah.
Nije mi teško staviti osjećaje na papir. Pisac se nikada nebi smio ustručavati podijeliti svoje osjećaje sa svijetom bez obzira na posljedice.

U mojim pjesmama nema skrivenih poruka. Kroz moje pjesme ne provlači se ono vječito zamorno pitanje " Što je pjesnik htio reći "? Iskreno koga uopće i briga što je htio reći, bitno je da se čitatelj poveže sa tom pjesmom i da u  njemu ona probudi osjećaje. Čitatelj mora steći dojam kao da je pjesma posvećena njemu samome. To je bit dobre poezije.

Moja inspiracija je  poput udara munje tako nikada nemam pojma kada niti gdje ću napisati neku novu pjesmu. Ali stvarno. Ponekad me inspiracija lupi dok perem zube ili kuham ručak. Ponekad dok pijem kavu za šankom ili dok vozim pa je snimim na diktafon čim prije u strahu da je ne zaboravim.

Putevi za pisce poezije u Hrvatskoj nisu trnoviti već su posuti staklom i zabarakadirani čeličnim ježevima. Evo na primjer. U želji da svoju drugu zbirku pjesama izdam u Hrvatskoj (čisto zbog boljega kontakta sa izdavačem) poslao sam o svome trošku pet primjeraka Astronauta sa popratnim pismom na pet adresa pet izdavača i nitko mi već šest mjeseci nije niti odgovorio. Jako je teško ali ima neke čudne draži ta borba u želji  da se uspije.

Trenutačno pišem roman i sudeći po prvim osvrtima nekih inače jako tvrdih kritičara mogao bi to biti jako dobar prvijenac hahaha.
Imam nekakav čudan osjećaj da će ljudi preko romana tek prepoznati moju poeziju tako da bih volio završiti roman kroz nekih godinu dana.

Hvala ti Martina na pruženoj šansi. Nadam se da će idući intervju biti uz kavicu :-)

Knjiški Moljac & Čitateljski Raj





Primjedbe

Popularni postovi