INterview ★ Tomislav Beronić

      ••••••••••••   INterview •••••••••••

   • • • • • • •  Tomislav Beronić • • • • • • •

1. Za one koji ne znaju, recite nam par crtica o sebi.

Ovako na brzinu: rođen sam u Vukovaru, odrastao u Borovu i Iloku (preko praznika), studirao u Zagrebu, živio i radio 10 godina u Baselu (Švicarska) i Freiburgu (Njemačka), živim preko 20 godina u selu Krnjak kod Karlovca, ljetujem najviše na Šolti...
Po zanimanju sam programer, ali sam značajan dio života radio kao novinar i urednik. Kao klinac sam volio pecati na Dunavu s ocem, kao tinejdžer sam se bavio padobranstvom i letenjem na jedrilicama, svirao sam gitaru malo samostalno, malo u bendu. Kad sam postao ozbiljniji desetak sam godina intenzivno lovio (to je tako kad živiš na selu), ali sam, kad je kći počela trenirati taekwondo, „okačio puške o klin“ i sljedećih osam godina posvetio njezinim treninzima i natjecanjima.
Pisao sam još od srednjoškolskih dana, ali uglavnom novinarske članke. Radio sam kao novinar i urednik u Studentskom listu, kao član redakcije koja je „preživjela“ dvije policijske zabrane. Nekoliko godina imao sam vlastiti grafički studio (desktop publishing) i to u „pionirsko“ vrijeme, krajem osamdesetih.
Prvu knjigu – Peta dimenzija, počeo sam pisati na ljetovanju 2014. i objavio je 2016. godine. Prošle jeseni (2018.) objavio sam i drugu knjigu, Tajanstveni tekton, koja je nastavak prve. Sad pišem treći dio iste priče pod nazivom Vrijeme snova i istodobno i zbirku kratkih priča o tektonima. Uz to programiram i web stranicu Pete dimenzije i to je sve zajedno jedan petodijelni projekt koji me ispunjava.


2. Da li pišete nešto što znate da je trenutno popularno ili pišete za svoju dušu, pa kome se svidi-svidi?

Imam osjećaj da sam nekako uspio pogoditi oboje. Pišem priče zasnovane na Teslinim izumima, što je ovih godina dosta popularno, ali to činim za svoju dušu. S obzirom da sam matematičar, programer, inženjer... to mi je „prirodno okruženje“.
Jako me raduje što je publika rado prihvatila moje knjige. Do sada sam dobio desetke osvrta i recenzija, sve redom pozitivne. Vrhunac je, naravno, književna nagrada ARTEFAKT 2017 koju samo osvojio u kategoriji prema izboru publike za svoju prvu knjigu Peta dimenzija. Uručena mi je na konvenciji fantastike RIKON u Rijeci u listopadu 2017.
Najsimpatičnije mi je kada mi se neka čitateljica ili čitatelj pojave na „chatu“ i prenesu mi svoje dojmove. To su stvarno odlična iskustva i želim ih svakome autoru.


3. Gdje sve možemo uživati u vašem pisanom djelu? {Na kojim platformama? Imate li facebook stranicu? Web stranicu? Blog? Wattpad profil?}

Obje knjige je izdane od strane nakladničke kuće Beletra. Tu bih posebno zahvalio urednici Sandri Pocrnić Mlakar koja je svojim iskustvom značajno pridonijela da moje knjige dobiju ozbiljniji tretman te budu prihvaćene u knjižarama i knjižnicama.
Prvo izdanje knjige Peta dimenzija, objavio sam na Wattpad i Amazonu, a dostupna je i za online čitanje preko vlastite web stranice Peta dimenzija. Taj sam si luksuz mogao dozvoliti jer sam tada, iako formalno kod nakladnika REDAK  iz Splita, praktično bio samoizdavač. Sad kad sam pod ugovorom s Beletrom takva mogućnost nije predviđena ugovorom i ja to poštujem.
Inače, sve što se događa s mojim pisanjem, nastupima, promocijama i svemu ostalom supruga Biba i ja objavljujemo na facebook stranici
PETA DIMENZIJA a odnedavno i preko autorskog facebook profila Tomislav Beronić . Tu je još i instagram profil peta.dimenzija. Probao sam nešto i s twitterom, ali mi se čini da ta mreža kod nas baš nije previše in.



4. Gdje možemo kupiti vaša tiskana djela?

Petu dimenziju i Tajanstvenog tekotona možete kupiti u svim većim knjižarama  Školske knjige, Hoću knjigu, MenArt, Znanje i nekim manjim, poput knjižare Korzo u Sisku, LIN trgovine u Karlovcu...
Naravno, uvijek ih možete naručiti direktno kod mene, preko facebooka ili na web stranici http://5d.ured.hr. Tu je i neka mala pogodnost jer je poštarina uključena u cijenu. Za naručitelje iz inozemstva cijena je nažalost nešto veća jer je HP podigao tarife i nemoguće je uklopiti poštarinu u redovnu cijenu.


5. Bi li za sebe rekli da stojite čvrsto na zemlji ili ste češće glavom u oblacima?

Što sam stariji to sam čvršće na zemlji :) Valjda je to neka priprema za odlazak pod zemlju :)
Dok sam bio mlađi imao sam više ambicija, što je prirodno za mlade ljude, i više ludosti da ih pokušam ostvariti. Sad kada sam veći dio toga svega ostvario, barem u privatnom životu, nekako mi je sve draže sjediti u hladovini, roštiljati s prijateljima, pa i popiti koju čašu vina ili kriglu piva, a sve manje „ispravljati krive Drine“.
Da me ne bi netko pogrešno shvatio. Bezrezervno podržavam svaku mladu osobu, curu ili dečka, da pokuša izgraditi svoj svijet, pa makar pokušao promijeniti i moj. Nemojte se bojati životnih izazova. Prihvatite ih i pokušajte iz njih izvući najbolje. I ne brinite se koliko ćete puta pasti. To nije važno. I ja sam pao puno puta. Važnije je smoći snage za ustati i krenuti dalje.


6. Koji žanr vam je omiljena tema čitanja, a koji vam je omiljeni žanr pisanja?

Akcija, avantura i fantastika. Najbolje ako su kombinirani. Možda zato što ne gledam na svijet crno-bijelo već u svim bojama i veličinama, možda baš zato volim kombinacije. Pa i život je kombinacija svega i svačega. I posla i ljubavi i hobija i nevolja i uspjeha... Vjerojatno zato volim i takve knjige i takve filmove.


7. Kako dobivate ideje za pisanje?

Može li neko lakše pitanje? :) Ideje su se davno skupile. Ipak ja imam preko 50 godina. Nisu one kristalno jasne, da ne bi bilo zabune. Ali su tu. Kad osjetim potrebu i kad uhvatim vremena, onda ih zapišem. I to tako ide. Jedino što me ponekad čini pomalo nesretnim je da neću stići sve zapisati, da će moje vrijeme proći... Ne samo zato što bi me radovalo da to ostane iza mene. To možda bude, a možda i ne bude. Ja bih htio pročitati to što napišem. Možda zvuči narcisoidno, ali meni je baš drago pročitati svoju knjigu.


8. Je li vam teško dočarati dijalog likova?

To mi je vjerojatno najlakši dio. Radnju već imam posloženu u svojoj glavi. Sad likovi nešto trebaju reći. Moja tehnika rada je takva da sam sebi „pustim film“ u svojoj glavi i brzo zapisujem što likovi govore. To kasnije malo dotjeram i eto... dijalozi su gotovi.


9. Koji aspekt pisanja vam je najteži?

Najteža su istraživanja. Moje su radnje avanturističke, puno se putuje, susreću se razni ljudi, kulture, vjere, običaji. To treba istražiti da zapis bude vjerodostojan. Za prvu knjigu mi je trebalo više od godinu dana istraživanja. Za drugu nešto malo manje. Za treću i četvrtu istraživanja još traju.


10. Pišete li sa već isplaniranim kosturom radnje ili kod vas pisanje teče glatko poput rijeke i nepredvidljivo poput munje? Znate li unaprijed kraj?

Imam sinopsis. Ne držim ga se „k'o pijan plota“, više mi je kao smjernica, ali ga imam. S obzirom na strukturu mojih romana, ipak je to primarno trilogija (s nekim dodacima) moram imati sve pod kontrolom. A možda je to i neka moja profesionalna programerska deformacija :)



11. Kako izabirete imena likova u vašim knjigama? Imaju li ona neko značenje?

Glavni lik, Dorothea Eden, dobila je ime po mojoj jedinoj kćeri Dori. Ima ona i neke druge njezine osobine. Pristran sam i to ne krijem. Ma, što ne krijem – ponosan sam na to :)
Svi ostali likovi imaju imena iz svog kulturološkog okruženja. Imena likova su također proizvod istraživanja. Gledam da budu autentična s obzirom na područje iz kojega lik potječe.


12. Koje vas knjige inspiriraju?

Veliki utjecaj na mene su imala djela mogu sugrađanina po rođenju, Pavla Pavličića. On mi je broj jedan među hrvatskim autorima. Od stranih kao dijete sam jako volio Julesa Vernea (mislim da sam pročitao sve što je tada bilo prevedeno na hrvatski) i Alexandre Dumasa. Kasnije sam uživao u Tolkienovim djelima te, naravno, Harry Potteru. Dan Brown mi je fantastičan kao konstruktor akcije. Mogao bih nabrajati dalje, ali eto, tu ću stati. Moram još jednog istaknuti. Zoran Lisjak mi je uljepšao prošlu godinu romanom Savršeni ustroj. Jedva čekam nastavak. Imam sreću da smo kod istog izdavača i da smo se i privatno zbližili. Čast mi je reći da smo prijatelji.


13. Kako izgrađujete karaktere svojih likova?

Pokušavam ih učiniti što je više moguće ljudskijima. Svi mi imamo svoje herojske trenutke, na koje smo ponosni, ali i one koje bi rado zaboravili ili još bolje da se nikada nisu dogodili. Tako i ja svojim likovima nastojim ugraditi i dobre i loše osobine. Ne svima podjednako, naravno. Ni u životu nema takvih.



14. Opišite nam svoj kutak gdje nastaju vaše pisane čarolije.

To vam kod mene zavisi o godišnjem dobu :)  Evo sada pišem u svojoj radnoj sobi. Siječanj je i tu mi je toplo, imam svoj mir i nitko me ne ometa. Omiljeno doba za pisanje zimi mi je između sedam i deset sati navečer.
Kad su topliji dani zavalim se u vrtni ležaj pored kuće, pod brajdom loze, u hladovini. To su onda obično popodnevni sati. Vrućina je, malo sam odspavao poslije ručka, popio sam kavicu i baš mi je gušt utonuti u neku priču u nastajanju.
I za kraj, ali ne manje važno, svaka moja knjiga ima miris Šolte. Nekoliko poglavlja napišem na odmoru. Prvu knjigu sam počeo baš na plaži u Maslinici. Šolta i moja obitelj imaju dugu povijest i to sam morao potvrditi i time što sam je uvrstio kao jedno od mjesta na kojima se događa radnja.


15. Koji su najveći izazovi i prepreke s kojima ste se, kao neafirmirani pisac, susreli? Je li put do probijanja kao pisca bio dug i trnovit (izazovan) ili vam je sve išlo glatko?

Kada sam završio prvu knjigu, poslao sam dopise na četrdesetak hrvatskih nakladnika. Četvero mi je odgovorilo. Troje me je „otkantalo“. Jedino mi je splitski Redak ponudio neki oblik suradnje. Sve sam pritom sam financirao. Bili su korektni u okvirima ugovora kojega smo potpisali.
Međutim, ja sam ipak poduzetnik. Cijeli život sam u privatnom sektoru. I kada sam shvatio da s te strane nemam podršku koja je potrebna, odlučio sam stvari preuzeti u svoje ruke. Uz pomoć supruge i prijatelja odradio sam promocije, prodor na društvene mreže, upoznao divne osobe ljubitelje književnosti i afirmirao knjigu do te razine da je osvojila književnu nagradu. Sve u manje od godinu dana! Nakon toga, sve se promijenilo. Sada je puno lakše. Početkom prošle godine pregovarao sam s čak pet nakladnika oko drugog izdanja Pete dimenzije i nove knjige Tajanstveni tekton. Odlučio sam se na suradnju s Beletrom i pola godine nakon potpisivanja ugovora ostvarili smo sve zacrtane ciljeve. To ovako možda zvuči puno bolje nego što je stvarno bilo.
Ne smatram se još uvijek afirmiranim piscem, ali sam na dobrom putu da to postanem. Nisam član niti jednog udruženja. Možda jednog dana i to budem. Ipak je pisanje meni hobi. Ja ne živim od toga.



16. Pišete li i sad nešto? Je li u planu neki novi nastavak prijašnjih knjiga ili nešto sasvim novo?

Kako već rekoh, upravo pišem treću knjigu „Vrijeme snova“ koja se radnjom nadovezuje na prethodne. Do sada sam napisao stotinjak kartica. Bit će prema sinopsisu negdje oko 300-350 kartica. To, naravno, još ne znam, ali mogu procijeniti. Uz nju pišem i zbirku kratkih priča za svakog mog tektona po jednu. Kod mene je na listi preko stotinu tektona, a lista još nije zaključena. Dakle, ta će knjiga imati možda 150-200 kartica.
Imam i nekih već razrađenih ideja za buduće radove, ali sada o tome ne bih. Prvo ću ovo privesti kraju.


17. Koji su vam budući planovi?

U ovoj godini planiram održati najmanje deset promocija po Hrvatskoj i BiH. Također planiram izdati barem jednu knjigu u Srbiji. U tom smislu sam već vodio pregovore s jednom izdavačkom kućom. To možda i ne bude ove godine, možda sljedeće, ali to je manje bitno. Također sam u pregovorima i s potencijalnim izdavačima u Makedoniji.
Počeo sam prevoditi knjigu na engleski. To sam povjerio jednoj odličnoj prevoditeljici. Nažalost, kako nisam dobio povratnu informaciju od knjižnih agenata s engleskog govornog područja taj projekt sam privremeno obustavio.


18. Je li vam lakše pisati iz prvog ili trećeg lica?

Kad sam napisao prvo poglavlje Pete dimenzije bilo je to u trećem licu. I nije mi se svidjelo. Onda sam varirao i nakon nekoliko pokušaja napisao u prvom. To mi se svidjelo i zadržao sam prvo lice jednine. Eh, sad. Moj glavni lik je žena, tako da sam napisao nešto vrlo rijetko. Ja, muškarac, napisao sam knjigu u prvom licu jednine ženskog roda. Ne znam niti jednu knjigu koja ima takvu „konfigiraciju“. Ne kažem da ne postoji, samo da je ja jednostavno do sada nisam našao.


19. Je li vam lakše poistovjetit se sa muškim ili ženskim likovima?

To mi ne predstavlja nikakav problem. Svejedno mi je kojega je spola lik. Nadam se samo da se čitateljicama i čitateljima sve to svidi.


Na kraju svega, slobodno dodajte još riječ dvije za svoje čitatelje.

Htio bih istaknuti nešto na što sam jako ponosan. Naime, Udruzi slijepih USKA iz Karlovca darovao sam autorska prava za izdavanje zvučne knjige Peta dimenzija još u siječnju 2017. dakle tek dva mjeseca nakon što je knjiga objavljena. Taj je projekt sada gotov. Uz podršku Radio Karlovca koji je u međuvremenu promijenio ime u Karlovački prvi knjiga je snimljena, spikerica je bila Romija Radočaj Naglić, i u četvrtak 24. siječnja 2019. bit će promovirana u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice u Karlovcu. Jako mi je drago što će slijepe i slabovidne osobe, koje su u pravilu veći ljubitelji književnosti od videćih osoba, imati priliku uživati u mojoj knjizi. Zvučna knjiga je napravljena u sto primjeraka, bit će distribuirana po knjižnicama za slijepe, a nije isključeno niti da ćemo je distribuirati preko interenet streama. To je svakako neprofitni projekt. Tko može doći u Karlovac taj dan bit će počašćen pjenušcem i posebnim 5D muffinima po Bibinom receptu.

Hvala Tomislavu na ovom zanimljivom razgovoru i želimo  mu puno sreće u daljnjem radu.

Čitateljski Raj i Knjiški Moljac