INterview ★ Larisa Mravunac

••••••••• ★ Larisa Mravunac ★ •••••••••

••••••••••••••• INterview ••••••••••••••••

Izvor: Facebook stranica/Čitateljski Raj

1. Za one koji ne znaju, recite nam par crtica o sebi.

Rođena sam u Osijeku, a već 30 godina živim u Zagrebu. Svoju prvu knjigu, slikovnicu za djecu DJEČAK U ZVJEZDANIM ČIZMAMA, koju je predivno ilustrirala Sanja Rešček, objavljujem 2003. godine. Već sljedeće školske godine ta slikovnica je uvrštena u izbor lektire za 2. razred osnovne škole. Do sada je ta knjiga izašla u čak tri izdanja, a danas se može nabaviti u knjižarama i kod izdavača Katarina Zrinski.
Otprilike u isto vrijeme počinjem i prevoditi dječju literaturu s francuskog jezika, tako da sam do sada, kao autorica i kao prevoditelj sudjelovala u stvaranju stotinjak knjiga za djecu.
Iako pjesme pišem od svoj šeste godine života, sve do nedavno sam uspješno sam izbjegavala podijeliti ih sa svijetom, sve dok poziv nije postao toliko snažan da ga više nisam mogla ignorirati. Svoju prvu zbirku pjesama ULICA MIRABEL BEL dovršavam u svibnju 2017. a objavljujem u studenom 2017, i od tada je kreativni kanal otvoren i pjesme samo nadolaze. Krajem 2018. izlazi i moja druga zbirka pjesama JUŽNI ČVOR, a pišem i dalje.
Rado se odazivam pozivima škola i knjižnica za održavanje susreta s djecom i odraslima, te održavam radionice pisanja stihova.
Članica sam Društva hrvatskih književnika.

Obožavam prirodu i stabla, planinarim.

2. Da li pišete nešto što znate da je trenutno popularno ili pišete za svoju dušu, pa kome se svidi-svidi?

Teško da bi se moglo reći da je poezija popularna. Ali je po meni najiskrenija i najautentičnija jer se stihovima iz trenutka u trenutak možete izraziti onako kako se u tom trenutku osjećate. Čak i ako to znači da ćete u jednoj pjesmi reći nešto, a u drugoj to potpuno opovrgnuti. Stihovi uvijek govore istinu o autoru. Zato ih je nemoguće pisati u trećem licu (pa čak i kada su pisani u trećem licu). Lirski subjekt uvijek nađe način da se izbori za sebe

3. Gdje sve možemo uživati u vašem pisanom djelu? Na kojim platformama? Imate li facebook stranicu? Web stranicu? Blog? Wattpad profil?

Pjesme objavljujem na Facebook stranicama Južni čvor i Ulica Mirabel Bel, a i na svom osobnom profilu, koji je javan.

4. Gdje možemo kupiti vaša tiskana djela?

Knjiga Južni čvor za sada je dostupna preko izdavača Izdanja Oksimoron, ili pitajte u inbox Larisa Mravunac ili Južni čvor.
Knjiga Ulica Mirabel Bel može se kupiti u knjižarama Hoću knjigu (u Zagrebu, Megastore Bogovićeva, City centar One west i Arena centar; u Splitu, Joker; u Rijeci, Tower), u knjižarama Bookara, Maksimirska 39, Zagreb i Planetopija, Ilica 68 (i preko njihovog web shopa (https://planetopija.hr/katego…/knjizevnost/ulica-mirabel-bel), u Web shopu Naklade Nika (http://www.nakladanika.hr/knjiga/ulica-mirabel-bel-903.html), izravno kod izdavača Mind Ability, ili pitajte u inbox Larisa Mravunac ili Ulica Mirabel Bel. A može se posuditi u knjižnici Dubrava u Zagrebu, u Knjižnicama GKMM (u Splitu: Središnjica i Trstenik; na Šolti: knjižnica Grohote; na Braču: Bol-Plokite), te u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vis.

5. Bi li za sebe rekli da stojite čvrsto na zemlji ili ste češće glavom u oblacima?

Za sebe bih rekla (a naslovnica moje knjige Južni čvor to i pokazuje) da sam nogama čvrsto na zemlji, ali da glavom dodirujem oblake.

6. Koji žanr vam je omiljena tema čitanja, a koji vam je omiljeni žanr pisanja?

Čitam one knjige koje me snažno pozovu. Bez obzira na žanr, temu, način pisanja... Najčešće istodobno čitam nekoliko različitih knjiga.

7. Kako dobivate ideje za pisanje? Što Vas inspirira ?

Inspiraciju nalazim u svemu što mi se dogodi. Inspirira me život, inspiriraju me iskustva, ovakva ili onakva... Ipak, nije ni ona uvijek stalna! Nekad snažno kuca na moja vrata, a katkada se uspava. Naučila sam i to poštovati i dati joj njezino vrijeme.

8. Koji aspekt pisanja vam je najteži ?

Ako govorim o pisanju pjesmama, jer su one trenutno najsnažniji kanal koji me zove na stvaralaštvo, pisanje je lako! Ono što je teže od pisanja, to je oblikovati knjigu od većeg broja napisanih pjesama. Jer su pjesme, jedna po jedna, samostalne točno onoliko koliko je samostalan svaki naš korak, ali tek kad se promatra više koraka zajedno (koji će nas odvesti naprimjer od točke A do točke B), tek onda ćemo shvatiti do kojeg smo odredišta stigli, odnosno do čega su doveli svi ti koraci. Uvijek se radi o nečemu „većem od koraka“. Tako i ja ne znam čemu će dovesti pedeset ili više pjesama, okupljenih u jednoj knjizi. Tek tada, kad su pjesme složene u cjelinu, tek tada se pojavljuje jasan „smisao“ ijele zbirke. Koji bi, uostalom, bio potpuno drukčiji da je poredak pjesama bio drukčiji... da su ilustracije ili fotografije drukčije... da je naslov drukčiji... Ukratko, da je ovako ili da je onako... dobili bismo potpuno drukčiju knjigu.
To konačno oblikovanje uvijek mi je najteže i najizazovnije, ali i najzanimljivije. Jer, dok knjiga nije gotova, ne znam kakva će ona biti. I o čemu će “govoriti“. To je element iznenađenja na koji računam, i uvijek mu se ispočetka čudim i radujem!

9. Opišite nam svoj kutak gdje nastaju vaše pisane čarolije.

Kod kuće najčešće pišem za računalom, ali s obzirom da mi inspiracija dolazi u bilo kojem trenutku i bilo kada, pišem u svako vrijeme i na svakom mjestu! Uvijek sa sobom imam kojekakve tekice i papire... a ako me inspiracija zatekne naprimjer u kinu ili kazalištu, natuknice obavezno upišem u mobitel... jer ako ih ne zapišem odmah (kao, kasnije ću se sjetiti i zapisati!), najčešće sve ostaje izgubljeno...

10. Koji su najveći izazovi i prepreke s kojima ste se, kao neafirmirani pisac, susreli? Je li put do probijanja kao pisca bio dug i trnovit (izazovan) ili vam je sve išlo glatko?

Prva knjiga čekala je desetak godina u ladici prije nego je izašla u svijet. I s obzirom da je doživjela jako puno odbijanja od strane urednika (ni sama ne znam koliko!), vjerojatno me to iskustvo dovelo do ozbiljne sumnje je li ono što radim dobro, služi li uopće ikome, trebam li nastaviti...
A pjesme, njih sam brižljivo čuvala za sebe još dulje, cijeli svoj život... nikome ih nisam pokazivala, doslovno sam bježala od njih... dok se one same nisu odlučile pobrinuti za sebe, pronašle izdavača, i „nagovorile“ me da nastavim pisati

11. Pišete li i sad nešto? Je li u planu neki novi nastavak prijašnjih knjiga ili nešto sasvim novo?

O da, uvijek nešto pišem! Sljedeća moja knjiga bit će zbirka ljubavnih stihova. Osim u slučaju da neki drugi stihovi budu glasniji i prije se izbore za sebe

12. Koji su vam budući planovi?

Moji planovi su jako jednostavni. Živjeti život najbolje što mogu. I pisati. A sve ostalo neka bude nadodano.

Na kraju svega, slobodno dodajte još riječ dvije za naše i Vaše čitatelje.

Čitajte i pišite. Jer je važno!
Čitanjem onoga što je netko napisao prepoznat ćete sebe. A pisanjem ćete se izraziti.
Ako se bojite da ne znate pisati... to nije istina! Samim tim što ste došli na ovaj planet dobili ste i pravo i dužnost da se izrazite. Ako vi ne izrazite sami sebe, svijet neće stati, ali će biti siromašniji...

Izvor: Facebook stranica/Čitateljski Raj