INterview ★ Jan Bolić




••••••••••••• ☆ Jan Bolić ☆ •••••••••••••

• • • • • • • • ★ INterview ★ • • • • • • • •








Za one koji ne znaju, recite nam par crtica o sebi. 

Prvo bih vam zahvalio na pozivu za intervju. Inače baš ne volim govoriti o sebi, pa ću reći evo ovako neke informacije. Živim u Rijeci, imam 23 godine, završio sam srednju ekonomsku školu, a nakon toga sam se posvetio pisanju. Hobi, najviše volim čitati kad sam slobodan od pisanja, izlaziti, piti kavu, družiti se s prijateljima i s obitelj. To mi je jako važno jer me to baš istinski ispunjuje i daje mi snagu. Počeo sam pisati s 15 godina, a intenzivno sam se počeo baviti pisanjem kad sam izdao prvu zbirku poezije „Trenutci“, 2016. godine. Druga knjiga poezije i kratkih priča iz mojeg svakodnevnog života naslova „Može biti lijepo“, izašla mi je 2017. godine, a treća knjiga i to je moj prvi roman, naslova „Težina stvarnosti“ izašao je 2018. godine u studenom za Interliber. I eto, toliko ukratko!

Da li pišete nešto što znate da je trenutno popularno ili pišete za svoju dušu, pa 
kome se svidi-svidi? 

Ne, pišem ono što želim, ono što me zanima i ono što mi na neki način zaokupi misli ili mi ne da mira. Ali ako pišem o nekim društvenim temama koje su trenutno popularne, to je zato što želim izraziti isključivo svoje osobno mišljenje ili stav, a ne da bih se svidio nekome.

Gdje sve možemo uživati u vašem pisanom djelu? Na kojim platformama? Imate 
li facebook stranicu? Web stranicu? Blog? Wattpad profil? 

Imam facebook stranicu i facebook profil Jan Bolic gdje objavljujem svoje priče, ulomke iz romana, tekstove i pjesme. Povremeno objavljujem i na književnim portalima „Književnost uživo“ i „Kvaka“.

Gdje možemo kupiti vaša tiskana djela?

Dostupne su samo zadnje dvije knjige, odnosno „Može biti lijepo“, i roman „Težina stvarnosti“. „Može biti lijepo“ možete samo naručiti preko mene na facebook – u ili posuditi u knjižnici. A roman „Težina stvarnosti“ dostupan je u svim boljim knjižarama i knjižnicama. Knjižare u kojima je moguće kupiti roman su: Hoću knjigu, Školska knjiga, Ljevak, Tisak medija i na njihovim web stranicama ih možete naručiti. Na webu izdavača Beletra također možete naručiti.

https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/kriminalisticki/tezina-stvarnosti

https://shop.skolskaknjiga.hr/tezina-stvarnosti.html

https://www.menartshop.hr/hr/knjige/39309212-jan-bolic-tezina-stvarnosti/

https://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-22586-tezina-stvarnosti

https://beletra.hr/kontakt/





Bi li za sebe rekli da stojite čvrsto na zemlji ili ste češće glavom u oblacima? 

Uglavnom sam na zemlji, ali kad se upuštam u neke nepoznate vode onda dosta nespremno skačem.

Koji žanr vam je omiljena tema čitanja, a koji vam je omiljeni žanr pisanja? 

Kriminalističke romane najviše volim čitati, pogotovo skandinavske, ali i druge teme, trilere, drame, psihološke trilere, sve osim ljubavnih i nešto manje SF. Moj roman je krimić, jer sam najviše ideja i nadahnuća imao za kriminalistički žanr. Za sada romane samo kriminalističkih tema pišem.

Kako dobivate ideje za pisanje? 

Eto, jednostavno dođe. Puno čitam, puno razmišljam prije nego krenem pisati ili kad promatram svijet oko sebe dok pijem kavu, ljude i tad mi se otvore nove ideje.

Je li vam teško dočarati dijalog likova? 

Nije. Likove uvijek stvaram kao da su obični ljudi. Kao da su živi, kao da su tu, s nama. Zato dijaloge uvijek pišem kao da normalno pričaju, na kavi ili ulici, bilo gdje. Jedne stvari koje se uvijek nastojim držati, je ta, da nijedan čovjek ne govori isto. Zato uvijek pišem da se osjeti razlika u govoru likova.

Koji aspekt pisanja vam je najteži?

Pa najteže mi je možda pisati početak i kraj romana. Zato što uvijek mislim da nisam dobro napisao početak ili kraj, onda popravljam i dosta razmišljam o tome kako sam to napisao.

Pišete li sa već isplaniranim kosturom radnje ili kod vas pisanje teče glatko poput 
rijeke i nepredvidljivo poput munje? Znate li unaprijed kraj? 

Prije pisanja romana, jako puno razmišljam o priči i o ideji. Onda u glavi radim neke scene i zamišljam likove. I kada smislim dobar temelj za roman, napišem kostur cijele priče, ali to je samo da ne bih zaboravio. I zatim krenem u pisanje romana. U međuvremenu dok pišem mi se počnu javljati nove i bolje ideje koje dodajem u priču. Uglavnom imam temelj, a ostalo mi dođe dok pišem.

Kako izabirete imena likova u vašim knjigama? Imaju li ona neko značenje? 

Imena glavnih likova izabirem koje mi se najviše sviđa, a ostalih ovisi. Ovisi o tome o kojem se liku radi, jer ako je određeni lik recimo iz Italije, ime će imati tipično talijansko. Ovisi i o tome koji je lik. Nemaju posebno značenje, osim ako nisu nadimci likova.

Koje vas knjige inspiriraju?

Volim čitati i volim knjige, a smatram da svaka knjiga ima nešto unutra što se može zapamtiti ili naučiti. Treba ponekad čitati i one knjige koje nam se ne sviđaju jer svaka knjiga ima nešto, i ipak ju je netko napisao. Za pisanje romana me najviše inspiriraju krimići.

Kako izgrađujete karaktere svojih likova? 

Kada znam hoće li biti dobar ili zločest lik, onda tako i izrađujem karaktere. Normalno, kao da su ljudi, osim ako nemaju neke bolesti, kao što je u mojem romanu ubojica imao psihičke bolesti. Tada prvo istražujem karakteristike te bolesti i po tome ga stvaram.

Opišite nam svoj kutak gdje nastaju vaše pisane čarolije. 

Najviše pišem na krevetu ili za radnim stolom u sobi. Pišem noću, kada sam u miru i kad se mogu posvetiti tekstu kojeg pišem. Međutim, kada sam vani među ljudima i kada pijem kavu, promatram svijet oko sebe, obično mi dođu ideje, pa razmišljam i stvaram u glavi, a kad stignem kuću to samo zapišem.

Koji su najveći izazovi i prepreke s kojima ste se, kao neafirmirani pisac, susreli? 
Je li put do probijanja kao pisca bio dug i trnovit (izazovan) ili vam je sve išlo glatko? 

Ništa ne ide glatko u životu, pa tako ni u književnosti. No, sve to te na kraju nauči i izgradi u boljeg pisca. Najteže mi je bilo naći izdavača za prvu zbirku poezije. Poezija, nepoznati autor i prva knjiga. Zvuči gotovo nemoguće. Ali nisam nikad odustajao, i nakon deset izdavača koji mi nisu čak neki ni odgovorili, jedanaesti izdavač je prihvatio moj pjesnički rukopis. To je tek bio početak, ta zbirka je bila neprimjetna javnosti, ali mi je dala hrabrosti da nastavim sa svime. I evo, sad sam izdao svoj prvi roman, treću knjigu, koji je za sada dobro prihvaćen i odlično zapažen, zato sam istinski sretan. Zahvaljujući svim dragim čitateljima i ljudima koji me prate, naravno!

Pišete li i sad nešto? Je li u planu neki novi nastavak prijašnjih knjiga ili nešto 
sasvim novo? 

Pišem novi krimić, nastavak o detektivu Johnu Monroeu. Uz to, povremeno pišem i kratke priče raznih tema.

Koji su vam budući planovi?

Za sada radim samo na novom romanu. I roman „Težina stvarnosti“ promoviram i ako negdje gostujem. Bilo bi previše razmišljati i o još jednom romanu.

Je li vam lakše pisati iz prvog ili trećeg lica? 

Roman sam pisao u trećem licu, to mi odgovara, a poneke kratke priče sam pisao u prvom licu. I jedno i drugo mi je u redu, ali možda mi je lakše u trećem licu.

Je li vam lakše poistovjetiti se sa muškim ili ženskim likovima? 

Ne poistovjećujem se sa likovima. Nemam tu naviku, no kao muški pisac, mislim da je veći izazov ako muški pisac piše u ženskom licu. Ili obratno.

Na kraju svega, slobodno dodajte još riječ dvije za svoje čitatelje. 

Zahvalio bih svim svojim čitateljima i pratiteljima koji mi pružaju ogromnu i beskrajnu podršku! Zapravo da nema njih ne bih imao ni inspiracije, a ni volje pisati. Oni su mi najvažniji, njihova podrška mi je najbolja nagrada koju mogu dobiti. Iskreno svima hvala, hvala, hvala!

Fotografija: www.bookcoverworld.com



Hvala puno dragi Jan na izdvojenom vremenu. Zaista si inspiracija i primjer svakome.

Primjedbe

Popularni postovi