INterview ★Milena Benini
••••••• ★ Milena Benini ★ •••••••••
••••••••••• ★ INterview ★ ••••••••••••
1. Za one koji ne znaju, recite nam par crtica o sebi.
Dakle, zovem se Milena i pišem već jako puno godina. Imam iza sebe deset autorskih knjiga i ne znam ni ja koliko priča po zbirkama, časopisima i antologijama. Kad ne pišem, držim radionice pisanja, prevodim ili uređujem, a ako ne radim ništa od toga, onda čitam. Ja sam jako jednostavna osoba. :)
2. Da li pišete nešto što znate da je trenutno popularno ili pišete za svoju dušu, pa kome se svidi-svidi?
Nakladništvo je vrlo spor posao. Ono što je popularno sada možda uopće neće biti popularno za godinu ili dvije kad knjiga izađe. Istina je da se danas u nekim dijelovima to ubrzalo, ali bez obzira na to, napisati dobar roman zahtijeva puno vremena -- a i truda. Potrošiti sve to na nešto što neće meni osobno biti zanimljivo i zabavno čini mi se suludim.
3. Gdje sve možemo uživati u vašem pisanom djelu? Na kojimp latformama? Imate li facebook stranicu? Web stranicu? Blog? Wattpad profil?
Možete kupiti knjige, to je uvijek najbolja varijanta. Imam i web;
milena-benini.com,
ali ne blogam puno, jednostavno ne stignem.
4. Planirate li izdati još koju knjigu?
Ove godine će mi izaći dva romana: jedan je blisko-futuristička priča s mafijom i samurajima, Mletački sokol, u izdanju Hangara7, a druga je krimić u svijetu u kojem su vampiri stvarna i poznata činjenica, u nakladi Krug knjige. A i za sljedeću godinu već znam da će izaći dvije, ali to je još daleko.
5. Bi li za sebe rekli da stojite čvrsto na zemlji ili ste češće
glavom u oblacima?
Nisam sklona oblacima osim kao mjestu za spremanje datoteka ako mi krepa kompjutor.
6. Koji žanr vam je omiljena tema čitanja, a koji vam je omiljeni žanr pisanja?
Čitateljski sam svežder, doslovno, oduvijek bila i ostala. Spisateljski, bavim se spekulativnom fikcijom u raznim varijantama, od poprilično čvrstog i realističnog SF-a do epskog fantasyja. No zapravo, uvijek me
zanimaju ljudi, ne scenografija.
7. Kako dobivate ideje za pisanje?
Puno mi je veći problem kako se obraniti od ideja. Moj mozak tako funkcionira da vidim neku slučajnu fotografiju i dobijem ideju, poslušam pjesmu i dobijem ideju, tuširam se i dobijem ideju... shvatili ste princip.
8. Je li vam teško dočarati dijalog likova?
Ne. Pisanje je zanat koji treba izučiti, i to svakako pomaže, ali što se dijaloga tiče, posebno je važno znati slušati, pa onda to nije teško niti prenijeti na papir. U dobro napisanom djelu, svaki lik će imati svoj glas, ritam govora, način izražavanja. Naravno, tu se dobro vidi i koliko autor/ica poznaje svoje likove.
9. Koji aspekt pisanja vam je najteži?
Ne bih rekla da mi je ijedan težak, ali najviše mrzim revizije. Odnosno, najviše ih volim, jer bez revizije nema dobrog teksta, ali me uvijek i
iznerviraju jer vidim koliko toga mi je promaklo u prvoj skici.
10. Pišete li sa već isplaniranim kosturom radnje ili je vaše pisanje nepredvidljivo poput munje? Znate li unaprijed kraj?
Ovaj, munje su zapravo prilično predvidljive -- gurnite im nešto metalno pod nos i točno znate gdje će završiti. Ali ozbiljno govoreći, kad pišem romane, uvijek imam isplaniran kostur, jer je to jedini način da roman funkcionira kao cjelina. Mogu ga započeti napamet, ali do revizije uvijek izvučem i fabulu i siže da budem sigurna u ritam, da svi slojevi sjednu na mjesto itd. Kod priča pak uglavnom znam kraj naprosto zato što
ideja za priču u principu uključuje ono od-točke-a-do-točke-b, inače još nije zrela, ali dogodilo mi se par puta u životu da sam sjela i napisala priču ne znajući na početku kako će završiti. Ali, i opet, kad sam ih ispisala, vratila sam se na početak i onda, znajući kamo želim doći, pravila izmjene.
11. Kako izabirete imena likova u vašim knjigama? Imaju li ona neko značenje?
Ne znam baš da imam neki proces biranja imena, to ovisi od slučaja do slučaja. Imena (glavnih) likova uvijek imaju neko značenje, neku slojevitost, iako to ne mora biti uvijek očito. Kojiput do toga dođem jednostavno i pravocrtno, a kojiput se predomišljam i mijenjam imena nekoliko puta.
12. Koje vas knjige inspiriraju?
Ursula K. Le Guin, Terry Pratchett, Roger Zelazny, Boris Vian, Michael Moorcok, Louise Penny... Nabrajam autore a ne djela jer obično, ako mi neki autor sjedne, to se protegne na cijeli njihov opus.
13. Kako izgrađujete karaktere svojih likova?
Dugo i detaljno. Svaka priča zahtijeva određene likove, svaki lik nosi svoju priču. Ta povratna sprega je jedan od najbitnijih dijelova pisanja, bar za mene. Vrlo često završim s puno više materijala -- scena, dijaloga, monologa -- nego što na kraju uđe u knjigu, ali to je sve dio procesa upoznavanja likova.
14. Opišite nam svoj kutak gdje nastaju vaše pisane čarolije.
Pa sad, ja pisanje gledam vrlo ne-magično, pa će takav biti i ovaj odgovor, bojim se: treba mi tastatura i ekran. I to je to. Pisala sam i u autobusu, i u bolnici, i sjedeći na osunčanoj terasi, i doma za radnim stolom. Imam mali tablet s tastaturom, 7-inčni, koji je lagan kao knjiga, i uvijek ga volim imati sa sobom. Nekad, prije nego što nas je tehnologija usrećila prijenosnim računalima, trebala sam olovku i
bilježnicu. Ali inače nemam nekih zahtjeva; ako je jako bučno, još stavim slušalice, i samo pišem.
15. Koji su najveći izazovi i prepreke s kojima ste se, kao
neafirmirani pisac, susreli? Je li put do probijanja kao pisca bio dug i trnovit (izazovan) ili vam je sve išlo glatko?
Hm, ja sam imala sreću što sam jako mlada, s 15 godina, upoznala Krstu A. Mažuranića, tadašnjeg urednika domaćih priča u časopisu Sirius, i koji mi je jako puno pomogao i puno me naučio. A nakon toga... zapravo ne znam što podrazumijevate pod "glatko": glatko ide Stephenu Kingu i
J.K. Rowling. Mi ostali se snalazimo kako znamo.
16. Pišete li i sad nešto? Je li u planu neki novi nastavak prijašnjih knjiga ili nešto sasvim novo?
Uvijek pišem nešto, naravno. Jedan od romana koji izlaze ove godine dobit će sljedeće godine nastavak, a sprema se i jedna posve nova stvar.
17. Koji su vam budući planovi?
Nisam od onih koji znaju gdje će biti za pet godina, osim što po prošlom iskustvu mogu razumno zaključiti da ću se i dalje baviti pisanjem i pisanim riječima.
18. Je li vam lakše pisati iz prvog ili trećeg lica?
To ovisi isključivo od priče. Neke priče bolje funkcioniraju u prvom licu, neke u trećem, neke u kombinaciji. Pisala sam nekoliko puta u životu i u drugom licu. Sve se može, samo morate znati zašto nešto radite -- i, naravno, kako da to dobro napravite.
19. Je li vam lakše poistovjetit se sa muškim ili ženskim likovima?
Ja se ne poistovjećujem sa svojim likovima, oni su više kao neki novi zanimljivi ljudi koje nastojim što bolje upoznati. A mislim da bih isto mogla reći i za čitanje: moj najdraži lik je Pratchettova Granny Weatherwax, ali ako bih morala biti netko od njegovih likova, ne bih voljela da to bude ona. Doista zanimljivi likovi obično nisu ljudi čije živote želite proživjeti. :)
Na kraju svega, slobodno dodajte još riječ dvije za svoje čitatelje.
Uf, na to nikad ne znam odgovoriti. Evo, ako još niste čitali ništa moje, otiđite na web, tamo ima nekih besplatnih priča. Ili se prijavite za radionice, pa ćete me čuti uživo. Ili svratite do knjižnice i zavirite u koju moju knjigu. Možete je i kupiti, ako hoćete. I hvala na čitanju! I na razgovoru.
Eto, to je to.
Pozdrav,
Milena.
Hvala vam puno na izdvojenom vremenu. Želimo vam puno uspjeha u daljnjem radu.
••••••••••• ★ INterview ★ ••••••••••••
1. Za one koji ne znaju, recite nam par crtica o sebi.
Dakle, zovem se Milena i pišem već jako puno godina. Imam iza sebe deset autorskih knjiga i ne znam ni ja koliko priča po zbirkama, časopisima i antologijama. Kad ne pišem, držim radionice pisanja, prevodim ili uređujem, a ako ne radim ništa od toga, onda čitam. Ja sam jako jednostavna osoba. :)
2. Da li pišete nešto što znate da je trenutno popularno ili pišete za svoju dušu, pa kome se svidi-svidi?
Nakladništvo je vrlo spor posao. Ono što je popularno sada možda uopće neće biti popularno za godinu ili dvije kad knjiga izađe. Istina je da se danas u nekim dijelovima to ubrzalo, ali bez obzira na to, napisati dobar roman zahtijeva puno vremena -- a i truda. Potrošiti sve to na nešto što neće meni osobno biti zanimljivo i zabavno čini mi se suludim.
3. Gdje sve možemo uživati u vašem pisanom djelu? Na kojimp latformama? Imate li facebook stranicu? Web stranicu? Blog? Wattpad profil?
Možete kupiti knjige, to je uvijek najbolja varijanta. Imam i web;
milena-benini.com,
ali ne blogam puno, jednostavno ne stignem.
4. Planirate li izdati još koju knjigu?
Ove godine će mi izaći dva romana: jedan je blisko-futuristička priča s mafijom i samurajima, Mletački sokol, u izdanju Hangara7, a druga je krimić u svijetu u kojem su vampiri stvarna i poznata činjenica, u nakladi Krug knjige. A i za sljedeću godinu već znam da će izaći dvije, ali to je još daleko.
5. Bi li za sebe rekli da stojite čvrsto na zemlji ili ste češće
glavom u oblacima?
Nisam sklona oblacima osim kao mjestu za spremanje datoteka ako mi krepa kompjutor.
6. Koji žanr vam je omiljena tema čitanja, a koji vam je omiljeni žanr pisanja?
Čitateljski sam svežder, doslovno, oduvijek bila i ostala. Spisateljski, bavim se spekulativnom fikcijom u raznim varijantama, od poprilično čvrstog i realističnog SF-a do epskog fantasyja. No zapravo, uvijek me
zanimaju ljudi, ne scenografija.
7. Kako dobivate ideje za pisanje?
Puno mi je veći problem kako se obraniti od ideja. Moj mozak tako funkcionira da vidim neku slučajnu fotografiju i dobijem ideju, poslušam pjesmu i dobijem ideju, tuširam se i dobijem ideju... shvatili ste princip.
8. Je li vam teško dočarati dijalog likova?
Ne. Pisanje je zanat koji treba izučiti, i to svakako pomaže, ali što se dijaloga tiče, posebno je važno znati slušati, pa onda to nije teško niti prenijeti na papir. U dobro napisanom djelu, svaki lik će imati svoj glas, ritam govora, način izražavanja. Naravno, tu se dobro vidi i koliko autor/ica poznaje svoje likove.
9. Koji aspekt pisanja vam je najteži?
Ne bih rekla da mi je ijedan težak, ali najviše mrzim revizije. Odnosno, najviše ih volim, jer bez revizije nema dobrog teksta, ali me uvijek i
iznerviraju jer vidim koliko toga mi je promaklo u prvoj skici.
10. Pišete li sa već isplaniranim kosturom radnje ili je vaše pisanje nepredvidljivo poput munje? Znate li unaprijed kraj?
Ovaj, munje su zapravo prilično predvidljive -- gurnite im nešto metalno pod nos i točno znate gdje će završiti. Ali ozbiljno govoreći, kad pišem romane, uvijek imam isplaniran kostur, jer je to jedini način da roman funkcionira kao cjelina. Mogu ga započeti napamet, ali do revizije uvijek izvučem i fabulu i siže da budem sigurna u ritam, da svi slojevi sjednu na mjesto itd. Kod priča pak uglavnom znam kraj naprosto zato što
ideja za priču u principu uključuje ono od-točke-a-do-točke-b, inače još nije zrela, ali dogodilo mi se par puta u životu da sam sjela i napisala priču ne znajući na početku kako će završiti. Ali, i opet, kad sam ih ispisala, vratila sam se na početak i onda, znajući kamo želim doći, pravila izmjene.
11. Kako izabirete imena likova u vašim knjigama? Imaju li ona neko značenje?
Ne znam baš da imam neki proces biranja imena, to ovisi od slučaja do slučaja. Imena (glavnih) likova uvijek imaju neko značenje, neku slojevitost, iako to ne mora biti uvijek očito. Kojiput do toga dođem jednostavno i pravocrtno, a kojiput se predomišljam i mijenjam imena nekoliko puta.
12. Koje vas knjige inspiriraju?
Ursula K. Le Guin, Terry Pratchett, Roger Zelazny, Boris Vian, Michael Moorcok, Louise Penny... Nabrajam autore a ne djela jer obično, ako mi neki autor sjedne, to se protegne na cijeli njihov opus.
13. Kako izgrađujete karaktere svojih likova?
Dugo i detaljno. Svaka priča zahtijeva određene likove, svaki lik nosi svoju priču. Ta povratna sprega je jedan od najbitnijih dijelova pisanja, bar za mene. Vrlo često završim s puno više materijala -- scena, dijaloga, monologa -- nego što na kraju uđe u knjigu, ali to je sve dio procesa upoznavanja likova.
14. Opišite nam svoj kutak gdje nastaju vaše pisane čarolije.
Pa sad, ja pisanje gledam vrlo ne-magično, pa će takav biti i ovaj odgovor, bojim se: treba mi tastatura i ekran. I to je to. Pisala sam i u autobusu, i u bolnici, i sjedeći na osunčanoj terasi, i doma za radnim stolom. Imam mali tablet s tastaturom, 7-inčni, koji je lagan kao knjiga, i uvijek ga volim imati sa sobom. Nekad, prije nego što nas je tehnologija usrećila prijenosnim računalima, trebala sam olovku i
bilježnicu. Ali inače nemam nekih zahtjeva; ako je jako bučno, još stavim slušalice, i samo pišem.
15. Koji su najveći izazovi i prepreke s kojima ste se, kao
neafirmirani pisac, susreli? Je li put do probijanja kao pisca bio dug i trnovit (izazovan) ili vam je sve išlo glatko?
Hm, ja sam imala sreću što sam jako mlada, s 15 godina, upoznala Krstu A. Mažuranića, tadašnjeg urednika domaćih priča u časopisu Sirius, i koji mi je jako puno pomogao i puno me naučio. A nakon toga... zapravo ne znam što podrazumijevate pod "glatko": glatko ide Stephenu Kingu i
J.K. Rowling. Mi ostali se snalazimo kako znamo.
16. Pišete li i sad nešto? Je li u planu neki novi nastavak prijašnjih knjiga ili nešto sasvim novo?
Uvijek pišem nešto, naravno. Jedan od romana koji izlaze ove godine dobit će sljedeće godine nastavak, a sprema se i jedna posve nova stvar.
17. Koji su vam budući planovi?
Nisam od onih koji znaju gdje će biti za pet godina, osim što po prošlom iskustvu mogu razumno zaključiti da ću se i dalje baviti pisanjem i pisanim riječima.
18. Je li vam lakše pisati iz prvog ili trećeg lica?
To ovisi isključivo od priče. Neke priče bolje funkcioniraju u prvom licu, neke u trećem, neke u kombinaciji. Pisala sam nekoliko puta u životu i u drugom licu. Sve se može, samo morate znati zašto nešto radite -- i, naravno, kako da to dobro napravite.
19. Je li vam lakše poistovjetit se sa muškim ili ženskim likovima?
Ja se ne poistovjećujem sa svojim likovima, oni su više kao neki novi zanimljivi ljudi koje nastojim što bolje upoznati. A mislim da bih isto mogla reći i za čitanje: moj najdraži lik je Pratchettova Granny Weatherwax, ali ako bih morala biti netko od njegovih likova, ne bih voljela da to bude ona. Doista zanimljivi likovi obično nisu ljudi čije živote želite proživjeti. :)
Na kraju svega, slobodno dodajte još riječ dvije za svoje čitatelje.
Uf, na to nikad ne znam odgovoriti. Evo, ako još niste čitali ništa moje, otiđite na web, tamo ima nekih besplatnih priča. Ili se prijavite za radionice, pa ćete me čuti uživo. Ili svratite do knjižnice i zavirite u koju moju knjigu. Možete je i kupiti, ako hoćete. I hvala na čitanju! I na razgovoru.
Eto, to je to.
Pozdrav,
Milena.
Hvala vam puno na izdvojenom vremenu. Želimo vam puno uspjeha u daljnjem radu.
Primjedbe
Objavi komentar