INterview ★ Bruno Šimleša

••••••••• ★ Bruno Šimleša ★ •••••••••

••••••••••••••• INterview ••••••••••••••••

1. Za one koji ne znaju, recite nam par crtica o sebi.

Rođen sam u Bjelovaru, a u Zagrebu živim od treće godine. Kao klinac sam trenirao šah, igrao preferans i zabavljalo me razgibavanje mozga bilo koje vrste.
U srednjoj sam školi počeo pisati pjesme koje sam 2007. i objavio. U srednjoj sam školi napisao i dramu koja je bila očajna pa je sreća da nije objavljena. Prvu sam knjigu napisao 2001. i objavio u vlastitoj nakladi jer su mnogi izdavači rekli da je knjiga “prepametna za glupe hrvatske čitatelje”. Danas imam već 9 knjiga na hrvatskom, 5 na slovenskom, dvije na srspkom, makedonskom, albanskom… A ukupno je sada prodano više od 150.000 primjeraka.

2. Da li pišete nešto što znate da je trenutno popularno ili pišete za svoju dušu, pa kome se svidi-svidi?

Pišem o temama o kojima imam što za reći. Trenutačno razvijam knjigu o zdravlju s naglaskom na odnos psihe i tijela. Razvija se i knjiga o roditeljstvu, a razrađujem i jedan roman, no još nemam dovoljno spisateljske vještine za roman jer beletristika ima sasvim drugačiju logiku…

3. Gdje sve možemo uživati u vašem pisanom djelu? Na kojim platformama? Imate li facebook stranicu? Web stranicu? Blog? Wattpad profil?

Na Facebook stranici sam najaktivniji, a redovito pišem i za razne hrvatske medije. Trenutačno za Blogbuster pišem kolumnu koja se utorkom objavljuje na www.24sata.hr.
Imam web stranicu i ona bi mogla sadržavati više informacija. A kako ni ne znam što je Wattpad profil, čini mi se da ga nemam (

4. Planirate li izdati još koju knjigu?

Sljedeća će vjerojatno biti ona o zdravlju i odnosu prema bolesti i bolesnim osobama. Jer često imamo dobre namjere, ali ih ne znamo provesti u praksi.

5. Bi li za sebe rekli da stojite čvrsto na zemlji ili ste češće glavom u oblacima?

Ma oboje. Moraš biti glavom u oblacima da život gledaš iz uzvišene perspektive, a opet čvrsto nogama na zemlji da uspiješ realizirati svoje snove!

6. Koji žanr vam je omiljena tema čitanja, a koji vam je omiljeni žanr pisanja?

Pametni self-help, a nemam ništa ni protiv popularne znanosti. Volim kad me knjige angažiraju, postavljaju pitanja… Omiljeni pisac mi je Irvin D. Yalom, a sada sam pročitao posljednju Hararijevu knjigu.

7. Kako dobivate ideje za pisanje?

Razgovori s brojnim ljudima. Nemam problema s čitanjem drugih autora, konzultiranjem s raznim istraživanjima, ali najdragocjeniji su mi razgovori s drugima. Tada dobiješ realnu, iskrenu, brutalno preciznu sliku svakog fenomena.

9. Koji aspekt pisanja vam je najteži?

Znam da će to frustrirati mnoge kolege, ali ide mi prilično lagano. Godinama razrađujem neku knjigu, skupljam ideje, pitanja… A krenem s pisanjem kada se dovrši kostur knjige. I onda to traje nekoliko mjeseci. Školu života sam napisao za tri mjeseca, kao i Ljubavologiju. Ovu zadnju knjigu Istine i laži o ljubavi za 4 mjeseca…

10. Pišete li sa već isplaniranim kosturom radnje ili je vaše pisanje nepredvidljivo poput munje? Znate li unaprijed kraj?

Imam kostur, ali to je samo okvir tema. Uvijek se dogode brojna iznenađenja, neke se teme nametnu kroz pisanje. O nekima planiram napisati dvije stranice pa ispadne 20. A o nekima planiram iz jednog kuta pa se dogodi nešto sasvim drugo. Imam dojam da je knjiga živo biće koje ima svoju volju i dopuštam joj da me odvede tamo gdje je ona naumila. Ja imam i više nego dovoljno kontrole nad činom pisanja, i životom uopće, pa nemam problema da je ponekad prepustim.

12. Koje vas knjige inspiriraju?

Yalom, Tolle, Brene Brown, važno mi je da autori inteligentno i ambiciozno razrađuju ključne životne ideje.

14. Opišite nam svoj kutak gdje nastaju vaše pisane čarolije.

Iskreno, pisao sam svugdje. Prve sam knjige napisao u svojoj dječjoj sobi na prastarom kompjuteru koji se pregrijao ako je radio dulje od dva sata. Onda sam se odselio i nekoliko knjiga napisao na balkonima naših iznajmljenih stanova. Npr. Školu života napisao sam na sićušnom laptopu s ekranom od 8 inča na sićušnom balkonu prvog kata iznad parkirališta. Nimalo glamurozno…
Zato sada, nakon samo 17 godina pisanja, konačno imam radnu sobu za pisanje. Zapravo mi je supruga poklonila svoju radnu sobu za desetu godišnjicu braka. Dugo nisam primio dragocjeniji poklon.

15. Koji su najveći izazovi i prepreke s kojima ste se, kao neafirmirani pisac, susreli? Je li put do probijanja kao pisca bio dug i trnovit (izazovan) ili vam je sve išlo glatko?

Pa, na početku nije nikako išlo. 5, 6 hrvatskih izdavača me je odbilo. S različitim izgovorima: “Knjiga je sranje, prepametna je, prepogrešna je, naporna je glupe hrvatske čitatelje…” Nema što nisam čuo. A za mene čitatelje nisu glupi. Uvijek će biti čitatelja koji ne žele da ih knjiga izazove, koji žele knjigu koja banalizira stvarnost, ali na svu sreću, ima i onih koji žele utemeljeniju i bogatiju literaturu.

17. Koji su vam budući planovi?

Uvijek sam imao dojam da ću u dvadesetima nešto napraviti na području Hrvatske, u tridesetima u regiji, a u četvrdesetima u ostatku svijeta. Pa kako sam nedavno navršio 40, vrijeme je da knjige zažive i u drugim zemljama!

Hvala vam puno, gospodine Šimleša na izdvojenom vremenu i divnim knjigama koje s nama dijelite.

Intervjuirala: Martina Semitekolo