INterview ★ Marijana Dokoza

•••••••• ★ Marijana Dokoza ★ •••••••••

••••••••••••••• INterview ••••••••••••••••

Izvor slike: Facebook stranica Marijane Dokoze

1. Za one koji ne znaju, recite nam par crtica o sebi.

Već 12 godina živim u Mainzu, u Njemačkoj. Rođena sam Galovcu pored Zadra. Tu sam i počela pisati prve pjesme. Za sve je kriv moj otac i naša poznata pjesnikinja Vesna Parun. Naime, otac je radio u Narodnom listu, nekad najuglednijoj hrvatskoj novini, i još uvijek najstarijoj živućoj novini u Hrvatskoj. Narodni list se tad bavio i izdavaštvom i tiskom. Upravo su tiskali zbirku poezije Vesne Parun i moj otac mi je donio jedan primjerak njezine knjige, onako još radna verzija, bez lijepih korica. Imala sam tad možda tek desetak godina, ali njezini stihovi su nekako postali moja smjernica. Kasnije sam upoznala cijenjenog zadarskog pjesnika, danas pok. Miljenka Mandžu koji mi je dosta pomogao. Imala sam samo 18 godina, svaku srijedu ujutro smo se nalazili u jednom francuskom kafiću u Zadru u kojeg su zalazili pjesnici. Ja sam mu donosila nove pjesme, a on me učio gdje griješim, što mi je dobro što nije te me postepeno uvodio u svijet pjesnika. Zahvaljujući njemu, ja sam ušla u taj svijet. Danas je mladima iznimno teško, a mentori koji bi im pomogli ni nema ili nemaju

Do sada sam izdala romane Izgubljeni u ljudskim mislima, Naranyjin plač, Grijesi, tragovi, na njemačkom jeziku prošle godine mi je izišao roman Die Stimme (Glas) a u pripremi je roman Njegova žena, pisan prema istinitoj priči. Objavila sam i dvije zbirke poezije; Sjene prošlosti i Dvorac tajni.

2. Da li pišete nešto što znate da je trenutno popularno ili pišete za svoju dušu, pa kome se svidi-svidi?

Ne idem za trendovima u književnosti. Možda bi bih trebala, ali ne mogu pisati "po narudžbi". No, teme kojima se bavim su ionako životne, pa se velik broj čitatelja pronađe u njima, zanimljive su im. Recimo Grijesi su pisani prema istinitoj priči. Također, Tragovi su knjiga koja govori o velikoj i zabranjenoj ljubavi, preispitivanjima, odricanjima, psihološkom stanju, ali i velikoj strasti. To je sve što se svima nama nekad može dogoditi.

3. Gdje sve možemo uživati u vašem pisanom djelu? Na kojim platformama? Imate li facebook stranicu? Web stranicu? Blog? Instagram? Wattpad profil?

Sve moje knjige su u knjižarama i knjižicama u Hrvatskoj, osim Die Stimme koja se prodaje u knjižarama u Njemačkoj. Također, mogu se naručiti putem Amazona, Kriminetz News, goodreads.com, najboljeknjige.com, Grijesi se mogu naručiti u Večernjem listu, Tragovi 24 sata, Naranyjin plač Ljevak.hr. Imam Instagram i Facebook, na žalost zbog posla se ne mogu dovoljno baviti društvenim mrežama i blogovima, ali nastojat ću to u budućnosti.

4. Gdje možemo kupiti vaša tiskana djela?

Ovo sam navela za prodaju, a u knjižare točno koje ne znam. Znam da je u cijeloj Hrvatskoj, a sigurno znam da imaju Ljevak.hr jer je Ljevak izdao roman. Ima i u kioscima Tiska.

5. Bi li za sebe rekli da stojite čvrsto na zemlji ili ste češće glavom u oblacima?

Ne bih rekla da sam češće glavom u oblacima, ali nisam niti čvrsto na zemlji (smijeh). Uvijek i u svemu se vodim osjećajima i srcem. Često to nije dobro, bilo bi bolje da se vodim činjenicama, ali vjerojatno je to tako sa svim pjesnicima i piscima. Mi sanjarimo, ponekad vidimo ono što ljudi koji čvrsto stoje na zemlji ne vide, ponekad pretjerujemo i tražimo od drugih ono što možda ne mogu dati, makar u tom trenu. Ma kako ponekad bilo teško biti, kako kažete, glavom među oblacima, ipak mi je draže voditi se srcem u životu.

6. Koji žanr vam je omiljena tema čitanja, a koji vam je omiljeni žanr pisanja?

Volim čitati knjige koje me mogu odvesti u neki drugi svijet. Tako i pišem. Dok pišem i stvaram svoje likove, moram biti u njihovu svijetu. Ako me ne uvedu u taj svijet, nisam uspjela. Recimo, Koliba Williama P. Younga je knjiga koja vas može uvesti u svoj svijet o kojem piše. Ili, "Nevjernica” od Ayaan Hirsi Ali, pisana prema istinitoj ispovijesti.

7. Kako dobivate ideje za pisanje?

Možda će ispasti čudno, ali ideju dobijem u nekom posve neobičnom trenutku. Dok nešto radim što nema veze s književnošću, ili dok se vozim autom, ili dok sam u društvu i slušam ljude što govore. Evo, oko Božića sam bila na jednom rođendanu u Zadru. Okupilo se društvo od desetak žena, samo sam znala slavljenicu. No, među tim ženama je jedna koja mi je ispričala kako je sedam puta izbjegla smrt. Bila je dva puta u komi, nekoliko nesreća, iz automobila koji je tonuo u more je spasila mladića, dok su druga dvojica poginula. Urezalo mi se u sjećanje kako je s tim mladićem kasnije sjedila u jednom restoranu, bila je u invalidskim kolicima, mladić joj se htio zahvaliti i izveo ju je u restoran. Odjednom je zapuhao toliko jak vjetar da je gotovo upala u more iz restoran. Otišli su iz restorana i vozeći se, doživjeli nesreću iz koje se jedva izvukla živa. Idući put kad odem u Zadar, sjest ću s tom ženom i poslušati u detalje njezinu priču. Ona je sad majka, opet hoda, i kaže, ne boji se smrti. To je svakako jedna odlična priča za roman.

8. Je li vam teško dočarati dijalog likova?

Nije. Ponekad likovima dam karakter ljudi koje poznajem, pa je tad još lakše.

9. Koji aspekt pisanja vam je najteži?

Najteže je pisati priču temeljenu na nečijem životu, Jer, tad morate paziti da ne povrijedite nečije osjećaje, a opet ih vjerno prenesete.

10. Pišete li sa već isplaniranim kosturom radnje ili kako vam nailazi inspiracija?

Imam isplaniran kostur, ali radnja romana dolazi s pisanjem. To vam je isto kao kad ujutro ustanete, znate otprilike što ćete danas raditi, ali tijekom dana se dogodi smale sitne situacije koje niste planirali, a koje vam taj dan učine drugačijim od prethodnog. Kad počnem pisati roman to je kao da počinjem jedan novi život. Planiram, ali događa se i ono što nije isplanirano.

11. Kako izabirete imena likova u vašim knjigama? Imaju li ona neko značenje?

Ponekad likovima dam imena koja meni osobno u životu nešto znače. Ili neka strana imena koja imaju neko značenje a to značenje je blisko mom životu.

12. Koje vas knjige najviše inspiriraju? 

Knjige o stvarnim životima, one koje mi mogu izazvati tugu i radost, one kod kojih plačem dok ih čitam.

13. Kako izgrađujete karaktere svojih likova?

( Mislim da sam na ovo pitanje gore odgovorila) Ali...Dam im karakter kakav im odgovara u radnji romana. Kako sam već spomenula, ponekad zamislim neku osobu koju znam pa dam liku karakter te osobe, a onda je nadograđujem. Ponekad koristim takav način kako bih liku dala što više na uvjerljivosti.

14. Opišite nam svoj kutak gdje nastaju vaše pisane čarolije. 

Volim pisati rano ujutro dok je sve tiho. Jutarnji sam tip i volim tišinu. U Mainzu gdje živim, to je često dom, ali kad sam u Zadru, volim rano ujutro otići na plažu. Kad nema nikog, volim pisati uz plažu. Ili, kod mojih u selo. Volim otići negdje dalje od kuća, u polje. Rano ujutro dok se još sve budi, i onda stvaram.

15. Koji su najveći izazovi i prepreke s kojima ste se, u početku, kao neafirmirani pisac, susreli? Je li put do probijanja kao pisca bio dug i trnovit (izazovan) ili vam je sve išlo glatko?

Iako ponekad ljudi vjeruju drugačije, kod mene nikad ništa nije išlo glatko. Uvijek sam se morala dobro pomučiti. Recimo, na početku sam spomenula Miljenka Mandžu. Sjećam se koliko bi mi puta vraćao pjesme, govoreći što moram mijenjati, kako usmjeriti. Pritom je uvijek naglašavao moj talent kojeg moram brusiti, vjerojatno kako mi ne bi pokopao samopouzdanje koje je kod mene uvijek bilo slabo. Zahvalna sam mu na tome. Danas je više nego ikad teško doći do mentora, izdavača koji ne žele niti riskirati s mladim imenima, ma koliko talentirani bili. Nažalost, nitko nema vremena, svi se bore za sebe, i mladi teško dolaze do prilika.

16. Pišete li i sad nešto? Je li u planu neki novi nastavak prijašnjih knjiga ili nešto sasvim novo?

Sad pripremam roman Njegova žena. Pisan je prema istinitoj priči. Jako je težak, riječ je o ženi koja je doznala da joj je suprug u ratu silovao 12-godišnju djevojčicu i to s još dvojicom. Ta se djevojčica ubila kad su svi njezini silovatelji osuđeni. "Njegova žena" mi je opisala život s njim prije i poslije tog otkrića, ona je Turkinja, on je iz BiH. Ono što je on njoj radio i što je sve otkrila je nevjerojatno.

17. Koji su vam budući planovi?

Osim novog romana, planiram izdati knjigu na engleskom jeziku i jedan projekt s poezijom kojeg još nitko u Hrvatskoj nije napravio. Ali, o tome kad dođe vrijeme.

18. Je li vam lakše pisati iz prvog ili trećeg lica?Nije mi problem ni jedno, niti drugo. Svaki način nosi svoje prednosti i mane. No, ako pišete u prvom licu imate veću priliku promatrati, odnosno opisati situaciju u romanu onako kako je vi osobno osjećate.

19. Je li vam lakše poistovjetiti se s muškim ili ženskim likovima?

S ženskim. Jednom je moja baka rekla da ono što žena može smisliti i učiniti, muškarac ne može ni pomisliti. Kad je to tako, zamislite koje su mogućnosti ženskih likova

Na kraju svega, slobodno dodajte još riječ dvije za svoje čitatelje.

Željela bih poručiti čitateljima da nikad ne odustaju od knjige. Svi smo svjesni kakvo je vrijeme, dovoljno je spomenuti Instagram gdje nema ništa osim fotografija. Istina, fotografija govori tisuću riječi, ali knjiga vas uvodi u tisuću različitih svjetova, otvara vrata tuđih života, pa i vaših vlastitih. Odvodi vas u prošlost jednako koliko i u budućnost. Daje vam nevjerojatne mogućnosti, čini vas sretnima. Zato nikad ne odustajte od knjige.

Hvala puno 💛💛💛💛💛

Zahvaljujemo se na vašem vremenu i volji i želimo vam puno daljnjih uspjeha u radu.

Intervjuirala: Martina Semitekolo

Izvor slike: Facebook